Osvrt na izložbu Željke Gradski, „We are all made from stars“

"Čovječe pazi

da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!"

A.B.Šimić

 

Zašto? Zašto sam započela njegovom pjesmom? Već sam se doticala njegovih stihova u prijašnjim izlaganjima. Zvijezde su uvijek nekako velika fascinacija za ljudsku dušu, um, ili razum…kako kome. Ne, nisu zvijezde razlog mojoj poveznici.. Jer bi tako mogla naći još deset pjesama koje spominju zvijezde i praviti se pametna. Pih! Ne, nego riječ je o simbolici. Simbolici vječnosti. Ili još nečemu…ali čitaj dalje, shvatit ćeš. Iako u prirodi i zvijezde imaju svoj kraj, ali on je spektakularan baš kao i početak. A ljudi nemaju uvijek spektakularan početak, niti spektakularan kraj – kako tko u kombinacijama. Neki započnu lijepo pa završe  loše, i obrnuto. Ali neki predivni pojedinci nemaju niti početak niti kraj ali im život bliješti poput noćnog neba razasutog zvijezdama. 

I svaki put, svaki neki drugi tren neka druga zvijezda na njihovom nebu zasjaji jače. I slika je uvijek drugačija, dinamična, živa, zanimljiva, očaravajuća. Njihov cijeli život, čak i obična svakodnevica pršti (ne bi rekla srećom nego) stvarnošću. Fascinantnom stvarnošću. Kako to mislim? Znate; nije sreća svaki tren biti nasmijan, nego svaki tren biti svjestan i stvaran. SVOJ. Ne smatram da je Željka zvijezda…. Sad slijedi podizanje obrva i veliki upitnik nad glavom čitaoca. Hej, stani…samo razmisli, zvijezde jesu spektakularne ali su također ograničene. Imaju svoj vijek trajanja. I njihov sjaj je lijep ali ograničen okvirom naših pojmova i našeg suludog oslanjanja na čistu vizualnu pojavnost. Zvijezda je svojim simbolom ipak puno više. 

Treba pogledati s druge strane lijepog paravana…tj. samo onog što vidimo, ima i ono što ne vidimo….ENERGIJU! A što je zapravo vidljivi sjaj zvijezda? Slava? DA li Željka tome teži, nije me briga, ali znam jedno – stvarna je i živi svoju stvarnost svakom svojom porom. A stvarnost i prepoznavanje čarolije u stvarnosti smatram bitnije je od bilo kakvog sjaja. Slave. Moći. Novca. „Što-ja-znam-čega-sve“. Ljudi teže koje čemu samo ne sebi.  Znate, ima nečeg magičnog i u naoko običnim stvarima. A Željka naprosto uživa u svemu – na javi ili u snu. Ona je nekom da kažem vrlo praktičnom ali magičnom metodom našla sebi ispušni ventil da uvjetno rečeno šareni kaos svemira iz svoje glave prenese na platno i time se rastereti i izbjegne da taj kaos utječe na njeno normalno funkcioniranje u realnom svijetu. Genijalno! Jedan svijet ne šteti drugome, i obrnuto. Zapravo jedan drugoga inspirira.

A ona kao miran promatrač ali spretan virtuoz samo kanalizira njihove spektakularne plesove ka platnu. I što nastane – dođite i pogledajte na izložbi. Kako li je samo to uspjela? Pa zato što je stvarna! Živi sebe sada i tu. Prisutna je baš sada i baš ovdje, postoji i diše u trenutku…da - bježi ona i u san i u prošlost i u budućnost, ali svojim bićem je svjesna i zato je to >>prava stvarnost<< a ne iluzija. Nekome je droga filmovi, igrice,hrana, kemija, raznorazne supstance….njoj? Opojni eter stvarnosti, njene stvarnosti!

Namjerno sam govorila o simbolici njenih zvijezda, tj. umjetnosti i pozadini „slike“….ne osvrćući se o tehničkim pojedinostima. Svatko zna iskomentirati oblikovne vrijednosti…ono što svi vide…netko će reći ovo ili ono, dobra je umjetnica, ili nije, čudna ili obična, netko neće razumjeti njene slike drugi pak hoće i više nego očekuje,… .ali ja ovdje nisam da govorim je li pravilno držala kist, iskombinirala boje ili dobro složila kompoziciju…nije riječ o dizajnu funkcionalnog predmeta npr. miksera koji mora biti ergonomski ispravan jer ga neće (samo) dizajner koristiti nego 25 milijardi ljudi. 

Tko smo mi da uopće sudimo oblikovne (ili bilo kakve druge) vrijednosti kod umjetnika? Sem toga, riječ je o svemiru…neograničenom svemiru njenog srca. Neponovljivost individue. I tu nema mjesta komentarima vizualne pojavnosti nego samo riječima priznanja nje kao osobe koja zna kako živjeti svoju stvarnost. A mišljenje o njenim djelima prepuštam tebi čitatelju…još jednom pozivam te da sam odlučiš hoćeš li zakoračiti u taj zvjezdani svemir ili ne. 

A Željki ne znam što bih bolje poručila osim joj čestitala na još jednoj izložbi te poželjela još mnogo godina sustavnog i posvećenog življenja svoje stvarnosti.

 

Piše:Lidija Saftić